Ekranizacije pisanih djela legendarnog satirista Terryja Pratchetta su rijetke, no ovog lipnja u kina je stigla jedna za cijelu obitelj, a ovdje ćemo se prisjetiti koje su uspjele prijeći na velike i male ekrane.
Terry Pratchett, engleski humorist, satiričar i pisac fantastičnih romana, jedan je od najznačajnijih autora na području fantastike. Njegova životna iskustva, susreti i interesi poslužili su mu kao inspiracija za spisateljsku karijeru, stoga nije nimalo čudno što se čitatelji njegovih nevjerojatnih priča mogu poistovjetiti s likovima u najneobičnijim svjetovima koje je stvarao.
Serijal Disksvijet
Pratchettova najpoznatija djela su knjige iz serijala Disksvijet (Discworld), satiričnog fantastičnog svemira koji je stvorio. Serijal se sastoji od 41 romana, a posljednja knjiga, The Shepherd’s Crown (Pastirova kruna), objavljena je nakon njegove smrti 2015. godine.
Serijal Discworld smješten je na ravni svijet u obliku diska koji nose četiri slona na leđima goleme kornjače plutajući kroz svemir. Serijal je poznat po humoru, satiri i društvenim komentarima koji su ponekad pratili društvena događanja, ali su gotovo uvijek univerzalni. Pratchett je također napisao mnoga druga djela, od knjiga za djecu poput The Carpet People (1971.) i Johnny Maxwell trilogije do komedije o smaku svijeta Dobri predznaci (Good Omens, 1990.) koju je napisao u koautorstvu s još jednim legendarnim autorom, Neilom Gaimanom.
Velika inspiracija za umjetnike
Za svoj rad i ogroman doprinos kulturi imenovan je članom Reda britanskog carstva, te je proglašen vitezom što samo još više govori o njegovoj veličini kao umjetnika. Svojim djelima inspirirao je mnoge umjetnike na svim područjima, od pisaca, glazbenika, glumaca do javnih ličnosti koji su koristili njegove citate iz knjiga u svojim djelima ili bazirali svoje priče na njegovom već stvorenom svijetu. Svi oni su bili inspirirani njegovim stilom pisanja i jedinstvenim pristupom pripovijedanju.
Pratchettova ostavština i utjecaj na žanr fantastike su doista značajni, ali rijetko su njegova djela uspjela doživjeti ekranizacije na male i velike ekrane, prvenstveno zbog toga što je u Discworldu postavio očvrsta pravila koja ako se ne slijede, čitavo ekranizirano djelo gubi smisao i tu Pratchettovu čaroliju. Neka djela su ipak snimljena, a koja su to prošla najzamjećenije, provjerite u tekstu niže.
Johnny i mrtvi
(Johnny and the Dead, 1995.)
O čemu je riječ: Obiteljska mini-serija koja je ekranizacija druge knjige trilogije o dječaku Johnnyju Maxwellu. Johnny vidi i čuje duhove koji ga traže za pomoć kad zemljište na kojem se nalazi groblje gradsko vijeće proda i na tom mjestu se odluče izgraditi zgrade. Serija je ispunjena klasičnim Pratchettovim šalama kao one da su neki duhovi ‘skoro poznate osobe’, poput posljednjeg komunista u svijetu bez komunista koji bi izmislio komunizam da nije Karl Marx.
Snimljena je na jako malom budžetu, no sam Pratchett im je pomogao svojim prisustvom na snimanju, jer seriju su radili veliki fanovi i zaljubljenici u njegov rad.
Sestre sudbe
(Wyrd Sisters, 1997.)
O čemu je riječ: Igrom slučaja trima vješticama zapadne briga o djetetu koje je sin ubijenog kralja, a kojeg je ubio njegov brat kako bi preuzeo prijestolje. Cjelokupna priča neodoljivo podjeća na klasične ‘vilinske kume’ iz raznih bajki, u prvom redu Trnoružicu, dok je i ostatak radnje satira na MacBetha i slične klasike. Istoimena knjiga je namijenjena starijoj publici, a animirana verzija je ipak malo ‘pitomija’ no veoma vjerno prati izbornu knjigu.
Dok će najmlađi gledatelji sve u seriji shvatiti kao dio priče (što i je), starija publika će uspjeti pohvatati mnoge skrivene šale koje su izvučene direktno iz knjige. Kao i u svakom Pratchettovom djelu, Smrt se pojavljuje i u animiranoj verziji Sestre sudbe. Smrti je glas dao legendarni horor glumac najpoznatiji po svojim ulogama Drakule – Christopher Lee.
Soul Music
(Soul Music, 1997.)
O čemu je riječ: Kao i u gotovo svim ostalim Pratchettovim djelima, bila ona ekranizirana ili ne, u Soul Music animiranoj mini-seriji uvodi se element modernog društva u magični i kasni srednjovjekovni/rano moderni svijet Discworlda. U ovom slučaju to je rock’n’roll i slava, ali sa nesagledivim posljedicama za ovaj svijet.
Polu-vilenjak, Smrt i njegova unuka moraju zaustaviti glazbenu silu ‘Music with Rocks In’ kako ne bi preuzela Discworld. Apsurdno, urnebesno, neobično i veoma vjerno Pratchettovom romanu, s mnogo šala preuzetih iz knjige poput prepiranja gurua s planine i Smrti oko toga koje je boje vječnost. Smrti i ovdje glas posuđuje Christopher Lee.
Johnny i bomba
(Johnny and the Bomb, 2006.)
O čemu je riječ: Adaptacija treće knjige s Johnnyjem Maxwellom kao glavnim protagonistom. Ovdje Johnny i njegovo četvoro prijatelja putuju kroz vrijeme uz pomoć čarobnih vreća u 40-e godine, gdje doživljavaju neugodna iskustva. Po povratku u svoje vrijeme, shvate da su ga potpuno izmijenili svojim boravkom u prošlosti i moraju se vratiti i ispraviti učinjeno.
Mini-serija je orijentirana na prvenstveno mlađu publiku, no upoznaje ju s rasizmom, seksizmom i prilično ‘odraslijim’ temama. Serija nosi dobru poruku o prihvaćanju uz solidne doze humora, ali i od svih ostalih Pratchettovih ekranizacija na ovoj listi – najveću dramu.
Hogfather
(Hogfather, 2006.)
O čemu je riječ: Mini-serija pomno prati radnju istoimenog romana, u kojem je Hogfather, ekvivalent Djeda Božićnjaka iz Discworlda, nestao i Smrt je prisiljena zauzeti njegovo mjesto te postati radosni donositelj veselja i darova od svinjetine za djecu. Dok Smrt nastoji da mitološki sistem Discworlda ostane nenarušen, njegova unuka Susan nastoji saznati što se dogodilo s Hogfatherom, a otkriće uključuje i Zubić vilu.
Ovo je bila prva filmska igrana adaptacija Pratchettovih djela, mada je ‘rastavljena’ u dva dijela od kojih svaki traje po sat i pol, premijerno je prikazana uoči Božića u kinima, a kasnije i na TV-u. Pratchett se isto tako pojavljuje u Hogfatheru kao Tvorac igračaka i osobno je obožavao ovu adaptaciju.
Boja magije
(The Colour of Magic, 2008.)
O čemu je riječ: Kao i Hogfathera dvije godine radnije, Vadim Jean režirao je ovu mini-seriju sastavljenu od dva filma, a koji pokrivaju Pratchettove prve dvije knjige iz svijeta Discworlda: Boja magije (1983.) i Čudesno svjetlo (The Light Fantastic, 1986.). Naivni turist Twoflower je na odmoru u gradu Ankh-Morporku. Izbija požar i on bježi iz grada s nesposobnim čarobnjakom po imenu Rincewind. Par kreće na čudesno putovanje, nesvjesni da ih Nadkancelar Nevidljivog sveučilišta pokušava pronaći kako bi povratio moćnu čaroliju iz Rincewindove glave.
Fanovi su bili iznenađeni kad je Boja magije koja je prva knjiga Discworlda snimljena nakon Hogfathera koji je 20. po redu, no serija je jako dobro prihvaćena mada su imali zamjerke na promjenama koje su doživjeli likovi za ovu seriju.
Going Postal
(Going Postal, 2010.)
O čemu je riječ: Nakon ekranizacije dvadesete pa prve i druge knjige, na red je došao Going Postal koji je 33. po redu u serijalu. Ovdje prevarant Moist Von Lipwig biva prevaren i natjeran da preuzme posao glavnog upravitelja pošte u poštanskom uredu grada Ankh-Morporka.
Za razliku od prve dvije adaptacije TV kuće Sky One, Going Postal su fanovi najviše prihvatili jer likovi su najbolje prikazani uz minimalne izmjene (uz par iznimaka), kao i to da je sama priča puno dinamičnija i otkačenija nego prethodne mini-serije/filmovi.
Najavljene su i druge adaptacije u ovom formatu, no do danas se nisu dogodile.
Dobri predznaci
(Good Omens, 2019.)
O čemu je riječ: Zajednička knjiga Terryja Pratchetta i Neila Gaimana iz 1990., gotovo 20 godina kasnije uspjela je biti snimljena za male ekrane. Priča govori o zeznutom Armagedonu te uključuje anđela, demona, 11-godišnjeg Antikrista i vješticu. Prva sezona serije je bila apsolutni hit kod publike, te nije trebala dobiti nastavak niti drugu sezonu jer ne postoji izvorni materijal prema kojem bi se dalje snimalo.
Ali druga sezona serije ipak izlazi, a fanovi nagađaju da bi se priča mogla temeljiti na nedovršenim i neobjavljenim tekstovima Pratchetta i Gaimana, budući da su godinama ranije najavljivali nastavak knjige. Uz veliku glumačku ekipu predvođenu Davidom Tennantom kao demonom i Michaelom Sheenom kao anđelom, publika će se još jednom moći vratiti u mračni i šašavi svijet Dobrih predznaka.
Straža
(The Watch, 2021.)
O čemu je riječ: Straža je kao inspiraciju uzela likove i čitav svijet Discworlda, te se orijentirala na Gradsku stražu Ankh-Morporka, grada koji se spominje u gotovo svakoj Pratchettovoj knjizi i pretvorila u nešto što se fanovima nikako nije svidjelo. Dok je Pratchett jednom prilikom rekao da Gradsku stražu zamišlja kao ‘CSI Ankh-Morporka’, produkcijska kuća koju je on sam osnovao, Narrativia, novu seriju o toj straži nazvala je ‘punk-rock trilerom’.
Stražu praktički svi ljubitelji originalnih knjiga mrze jer nije niti malo slična izvornom materijalu. Pratchettova kćer Rhianna o seriji je rekla ‘ovo ne dijeli DNA sa Stražom mojeg oca’, dok je Neil Gaiman izjavio da je to poput ‘Batmana ako je novinar u žutom kaputu koji ima šišmiša ljubimca’.
Nevjerojatni Maksim
(The Amazing Maurice, 2023.)
O čemu je riječ: Posljednja u nizu ekranizacija Pratchettovih knjiga, ujedno je i ekranizacija prve knjige za djecu iz svijeta Discworlda: Čudesni Maurice i njegovi učeni glodavci (The Amazing Maurice and His Educated Rodents, 2001.). U animiranoj inačici (kao i u samoj knjizi) ulični mačak Maksim i njegova družina štakora imaju savršenu shemu zarađivanja novca, i to prevarom. Ali jednog dana, to će se sve promijeniti kad dođu u novi grad izvesti istu nepodopštinu koju su već učinili u mnoštvu drugih gradova.
Jedna od najboljih adaptacija knjiga je ujedno i jedna od najzabavnijih jer uz animaciju može ‘pokriti’ puno više događanja i šala svojstvene originalnoj knjizi. Najmlađa publika će obožavati prepredenog mačka Maksima i brbljave štakore, a odrasli će ‘između redaka’ uhvatiti mnoštvo skrivenih šala kojima film obiluje. Nevjerojatni Maksim je bio veliki kino hit u Britaniji i svijetu, a trenutno se može pogledati i u hrvatskim kinima.
