Drugi dio slasher hororca Winnie the Pooh: Krv i med snimljen je s većim budžetom od originalnog filma. To je rezultiralo boljim scenarijem i suvislijom pričom, produkcijom koja je omogućila sasvim solidne efekte a brutalnost i broj mrtvih su u znatnom porastu.
Opće je poznata stvar da se film Winnie the Pooh: Krv i med (Winnie-the-Pooh: Blood and Honey, 2023.) može ‘pohvaliti’ titulom najgoreg prošlogodišnjeg filma. Bez ikakvog prevelikog napora osvojio je pet Zlatnih malina (Razzie Awards), među kojima su i one za najgori film, scenarij i režiju. Može se misliti i pričati svašta ali i za tako nešto treba imati talenta.
A taj čovjek s ‘takvim talentom’ zove se Rhys Frake-Waterfield. Ovaj Britanac rođen je u Essexu gdje je i diplomirao ekonomiju na tamošnjem Sveučilištu. U njegovom životopisu stoji da je 2021. godine napustio svoju poziciju u kompaniji EDF Energy i krenuo u filmski posao. Taj filmski posao je, zapravo, snimanje low-budget (jeftinih) horor filmova i to pod okriljem svoje filmske kuće Jagged Edge Productions. Tako je, u samo dvije godine, producirao njih čak 36. U tom poslu pomaže mu kolega Scott Jeffrey, suvlasnik kompanije Jagged Edge Productions, koji je u svojoj karijeri producirao preko 100 filmova, većinom hororaca.
Miris krvi (i novca)…
Rhys Frake-Waterfield očigledno je iskoristio svoje visoko ekonomsko obrazovanje i nanjušio dobar posao krajem 2021. godine. Naime, u SAD je 1. siječnja 2022. godine dječja knjiga Medo Winnie zvani Pooh (Winnie – the – Pooh) pisca Alana Alexandera Milnea, koja je objavljena davne 1926.godine., po autorskim pravima prešla u tzv . public domain, odnosno, postala je javno dostupna za korištenje. Frake-Waterfield nije čekao dugo, već je jako brzo objavio da kreće u snimanje slashera Winnie the Pooh: Krv i med.
Miris krvi ali i novca sve više se širio kompanijom Jagged Edge Productions. No, ovaj potez izazvao je mnogo kontroverzi u javnosti i među obožavateljima medvjedića Pooha. Sam Frake-Waterfieldom javno je tvrdio da su on i ostali članovi produkcije filma primili prijetnje smrću a pisale su se i peticije u kojima se tražilo da se film u potpunosti zabrani. Sve to nije pomoglo pa je Winnie the Pooh: Krv i med snimljen i to s budžetom od oko 100 000 dolara. Spomenuti Frake-Waterfieldom njuh za novac (i krv) pokazao se odličnim potezom jer je film zaradio preko 5 milijuna dolara. I to sve unatoč negativnim i opravdanim kritikama jer je dosita riječ o lošem, nesuvislom i bezidejnom filmu.
Poboljšanja i promašaji
Ovaj drugi film, Winnie the Pooh: Krv i med 2 (Winnie-the-Pooh: Blood and Honey 2, 2024), snimljen je s budžetom od milijun dolara. To je i donijelo neka poboljšanja, ponajprije u scenariju. Priča mu je malo kompleksnija i svojim glavnim dijelom prilično kompaktna. Tako imamo Christophera Robina (Scott Chambers) koji se, tijekom terapijskih sesija, prisjeća incidenta iz djetinjstva kada grupa djece, svi su oteti tijekom njegove rođendanske zabave. Među tom djecom bio je i njegov brat Billy. U isto vrijeme, duboko u Stojutarskoj šumi raste razorni bijes Winnie-the-Pooha (Ryan Oliva) i ekipe koju čine Praščić (Eddy MacKenzie), Sova (Marcus Massey) i Tigar (Lewis Santer).
Ne želeći više živjeti u sjeni, skupina odlučuje povesti borbu u grad Ashdown, dom Christophera Robina, ostavljajući za sobom krvavi trag smrti i kaosa. Winnie i njegovi divlji prijatelji pokazat će svima da su smrtonosniji, jači i pametniji nego što bi itko ikada mogao zamisliti u nakani da se osvete Christopheru. Sve kulminira krvavim masakrom na svojevrsnom rave partyju.
Za priču ovog filma je bitna činjenica da se Christopher prisjetio događaja kada mu je nestao brat. Ta priča se razvija sasvim solidno, ima svoj početak i kraj. Usputno se i otkriva tko su u biti Winnie i njegova opaka i ubilačka skupina. Slobodno se može reći da je, osim scenaristički, taj dio i redateljski dobro odrađen. Međutim, sve između je ponovno prilično bezidejno.
Prije svega, ubačena su dva nova lika – Sova i Tigar. Sova je prisutan od samog početka filma dok je Tigar ubačen u gore navedeni krvavi masakr. Kao stalni pratilac tu je i Prasac ali on (kao i u prvom filmu) relativno brzo biva izbačen iz igre. Frake-Waterfieldova intencija uvođenja novih likova je sasvim jasna – dodatna doza strave u obogaćenoj priči. Međutim, to sve je ispalo nepotrebno jer bi i s Prascem cijela stvar bila dovoljna. Ta njihov suvišnost najjasnije je došla do izražaja u završnici filma, tijekom već spomenutog masakra. Tigar se tamo jednostavno pojavi, prije toga ga Winnie i Sova spomenu kao ‘krvavu’ najavu za gledatelja što može očekivati, i onda odradi svoj posao masakriranja.
Dodatno treba istaknuti da film razrješava misterij tko su zapravo Winnie i njegova opaka skupina. Za taj dio pronađena je inspiracija u poznatom filmu Otok doktora Moreaua (The Island Of Dr. Moreau, 1996.), redatelja Johna Frankenheimera i Richarda Stanleyja. Taj dio filma broji se kao još jedno poboljšanje i dokaz da se ipak uložilo ponešto truda da film bude barem malo bolji i kompaktniji od originala.
Veći budžet omogućio je, dakako, bolje vizualne efekte. Ipak je ovdje riječ o slasheru. Napredak je vidljiv, pogotovo u dozi brutalnosti i broju mrtvih na ekranu. Sam početak filma je izrazito brutalan a Frake-Waterfield se s ostalim suradnicima na filmu da te nasilne scene budu kreativne (a tako je i po tom pitanju i u ostatku filma). Čini se da se prilično zagledao u film Terrifier 2 (2022.), koji je nastao u radionici još jednog slasher kreativca Damiena Leonea.
Sprema nam se priča sto…
E, sad, svakako, može se postaviti pitanje da li je to baš potrebno u tolikoj mjeri. Vremena glavnih protagonista hororaca kao što su Michael Myers, Jasona Voorheesa ili pak Freddyja Krugera očigledno su zauvijek prošla….
Već je spomenuto da je i Frake-Waterfieldova režija poprimila pomake na bolje. Za razliku od originalnog filma, nije toliko satičan već si je dao malo oduška. No, i to je rezultat razrađenijeg scenarija koji uz njega potpisuje i Matt Lesslie (Ljeto 1984/Summer of 1984., 2018.). Tako se (u više navrata) poslužio kadrovima iz poznatih horor filmova kao što su Noć vještica (Halloween, 1978.), Vrisak (Screem, 1996.), Petak 13. (Friday the 13, 1980.), Strava u ulici Brijestova (A Nightmare on Elm Street, 1980.) te (najupečatljivije) Teksaški masakr motornom pilom (The Texas Chainsaw Massacre, 1974.). Dodatno je zanimljivo da se posredno ‘sprda’ i sa svojim originalnim Winnie the Pooh filmom.
Kao što je već rečeno, hororac Winnie the Pooh: Krv i med 2 ima nekoliko primjetnih pomaka na bolje. Bolji je nego prvi film ali i dalje ima i podosta mana. Može se reći da kvalitetno nije ‘katastrofalno loš a još manje dobar’. Razlog tome je Rhys Frake-Waterfield, njegov glavni kreator, koji još nije dokučio želi li napraviti solidan slasherski horor ili istim konkurirati za Guinnessovu knjigu rekorda po broju mrtvih i koji će sadržavati tek malu dodatnu kvalitetu koja će ga izdignuti iznad filmova koji se obično nazivaju ‘smećem’.
To ćemo uskoro i otkriti jer nas čeka i treći nastavak – a možda i više njih ali i još svašta nešto – serijala Winnie the Pooh: Krv i med. Pa, zbog toga i do tada svi zajedno možemo pjevati pjesmicu iz Disneyevog crtića Medvjedić Winnie: Vesela godina (A Very Merry Pooh Year, 2002.):
‘U šumi se skriva priča sto, to Christopher Robin zna… La la la…’
